Trening za terapeute rane traume

Područje psihoterapije posljednjih godina doživljava renesansu što će imati trajan utjecaj na svjesnost ljudi i čovječanstvo. Diane Poole Heller PhD

Terapeutski rad s razvojnom traumom

terapijaTerapija razvojne traume zahtijeva sveobuhvatni i integralni pristup koji objedinjava tjelesno orijentiranu psihoterapiju, najnovije znanstvene spoznaje o neurološkoj i biokemijskoj podlozi rane povrede, poznavanje somatizacije traume, razumijevanje energetske manifestacije traume i uvid u psihološko stanje klijenta.  Kako bi terapeut doista mogao emocionalno doživjeti osobu i pomoći klijentu kroz terapije, ključni preduvjet je da je sam kao klijent prošao kroz višegodišnje iskustvo rada na svojim povredama i svom unutarnjem djetetu.

Naš terapeutski pristup u radu s razvojnom traumom je zasnovan na  integrativnoj tjelesno orijentiranoj psihoterapiji uz korištenje kao alata elemenata geštalta, energoterapije, konstelacija, psihodrame, fokusinga, dreamwork-a …, uz stalno povezivanje s fiziologijom i anatomijom tijela te aktualnim spoznajama iz neuroznanosti. Način rada nije zatvoren u jednu metodu ili psihoterapeutski pravac, nego je kroz integralni pristup prema raznim pristupima i stalnoj (up to date) primjeni najnovijih znanstvenih spoznaja  omogućeno kontinuirano razvijanje, upotpunjavanje i usavršavanje terapije i terapeuta rane traume s ciljem uspješnijeg i bržeg poboljšanja stanja klijenta.

Ovakav pristup omogućava osobama koje prolaze višegodišnji trening i edukaciju za terapeuta razvojne traume razvijanje  osobnog autentičnog  stila i načina rada shodno svojim talentima i sklonostima. Vjerujemo da su psihoterapeutske tehnike samo alati koji sami po sebi ne čine terapeuta učinkovitim. Rad s razvojnom traumom je primarno „two person therapy“,  gdje je čovjek čovjeku lijek i gdje prorađenost terapeuta, njegova autentičnost i sposobnost da cijelim svojim bićem bude prisutan i posvećen klijentu u terapiji, omogućava napredak i zacjeljenje klijenta. Naš cilj kao Centra je obrazovanje i trening terapeuta koji su posvećeni svom daljnjem osobnom razvoju i svijesti o sebi, jednako kao i unaprjeđenju svojih vještina za dobrobit osoba s kojima rade.

Obzirom da se radi o predosobnim povredama koje su „ugravirane“ u implicitnu memoriju koje se ne sjećamo, ali je ne možemo zaboraviti, okosnica rada je tjelesno orijentirana psihoterapija koja omogućava proradu traume koja najčešće ne postoji u eksplicitnoj memoriji (sjećanju). Pojam „tjelesno orijentirana psihoterapija“ podrazumijeva da se kroz terapiju radi s evolucijski starijim dijelovima mozga koji nisu pod utjecajem naše svijesti, koji:

  • pohranjuju našu podsvijest i nose emocionalno pamćenje,
  • somatiziraju emocije preko živaca u određeno tjelesno (mišićno) stanje,
  • reguliraju fiziologiju,
  • zajedno s kičmenom moždinom upravljaju autonomnim živčanim sustavom,
  • i utječu na imunološki sustav.

Ovi dublji dijelovi mozga pamte traumatsko iskustvo kumulativne ili šok rane traume traume koja ostaje pohranjena u tijelu. Obzirom na funkcionalnu povezanost i nerazdvojivost tih dijelova mozga (reptilni, limbički i paralimbički kortikalni dijelovi desnog prefrontalnog korteksa) i tijela, trauma je nešto što pogađa i mijenja cijelo tijelo i njegovo funkcioniranje i stoga je neophodno sagledavati i tretirati jaču razvojnu traumu kroz njenu somatizaciju. To podrazumijeva rad s dubokim primarnim emocijama koje su mehanizam naše interakcije sa svijetom i neodvojivo su povezane s tijelom kojim ih i osjećamo. U radu je iznimno važna i ponekad iznimno snažna i burna tjelesna ekspresija potiskivanih emocija što uvijek rezultira velikim zadovoljstvom i osjećajem lakoće i sreće kod klijenta.

Somatizaciju razvojne traume se može pratiti i kroz razvoj i funkciju n. Vagusa koji dorzalnom granom povezuje mozak i tijelo (srce i abdomen) i aktivira u tijelu stanja i senzacije shodno aktualnim emocijama. Iz iskustva znamo da kada doživimo nešto strašno naše tijelo reagira različitim stupnjevima senzacija (osjeta) od neugodnih preko bolnih do neizdrživih. Obično opisujemo kod osjećaja straha nelagodu ili jaku bol u trbuhu, a kod tuge pritisak i bol u prsima. On što je teško podnošljivo nisu same emocije nego njihove fizičke senzacije u tijelu koje onda ljudi nastoje otupiti alkoholom, drogama, tabletama, čak i rezanjem…

terapija1Osnova ponašanja zbog kojih ljudi u društvu bivaju anatemizirani, sankcionirani, etiketirani, odbacivani, kažnjavani … je u biti njihovo nastojanje otupljivanja neizdržive boli tjelesnih senzacija koje su pratnja prejakim emocijama.

Terapeut razvojne traume sagledava kroz razgovor, govor tijela, energiju klijenta, svoju intuiciju … kada i na koji način je klijentov sustav „zastao“ u razvoju, koji uvjeti su nedostajali, koje vrste i tipovi  traume su se dogodili, koje tipovi obrana su se razvili  i za koji način rada je klijent trenutno spreman.

Terapija razvojne traume je često snažno iskustvena psihoterapija koja omogućava ulazak u potisnute, zablokirane ili zabranjene emocije i omogućava odblokiravanje autentičnih impulsa koje naša podsvijest, uz silan utrošak energije, drži pod blokadom.

terapija 1Kroz terapeutski individualni i grupni rad terapija razvojne traume daje mogućnost prorade povrjeđujućih iskustava, otpuštanja podsvjesnih krivih uvjerenja o sebi i svijetu, promjenu nesvjesnih obrazaca ponašanja koji nas sabotiraju u životu, demontiranje krivih percipiranja i doživljavanja svijeta, sebe i drugih, razvijanje samopoštovanja i osjećaja sebe, razvijanje sposobnosti samosagledavanja i preuzimanja odgovornosti za ekspresiju svojih emocija.

Terapija se odvija u ozračju terapeutove prisutnosti, posvećenosti i istinske zainteresiranosti za klijenta. U cilju povezivanja klijenta s emocijama i njegovim unutrašnjim svijetom terapeut se koristi adekvatnim tehnikama, primjerenim klijentu i situaciji (konstelacija, regresija, dremawork, energoterapija, geštalt, hipnoza, fokusiranje, asocijacija…,  u cilju  povezivanja klijenta sa svojim unutarnjim povrijeđenim djetetom, pri čemu terapeut primarno slijedi stvarne procese u klijentu,  po potrebi nježno usmjerava klijenta u srž emocija i cijelo vrijeme „drži prostor“ za autentične emocionalne procese,  djeluje kao katalizator i omogućava razvijanje, izražavanje  i na kraju integriranje emocionalnog iskustva.  Ovakav rad kod klijenta kroz dovoljno vremena trajno razvija sposobnost imanja stalne svijesti o svom unutarnjem stanju (mindfullnes) čime stječemo sposobnost odgovornog biranja svojih reakcija, boljeg razumijevanja drugih ljudi i njihovih ponašanja i svjesnog utjecaja na svoje emocionalno raspoloženje.

U terapiji se često radi sa jakim emocijama i velikim nabojima energije i snažnim ekspresijama pri čemu dolazi do sigurnog propuštanja tih naboja kroz tijelo (najčešće po prvi put u životu) nakon čega osoba obično osjeća još nedoživljenu lakoću i stanje ispunjenosti. Taj proces se uvijek odvija u ozračju snažne podrške i emocionalne regulacije od strane terapeuta ili grupe.

terapija 2Terapija razvojne traume je rad s unutrašnjim povrijeđenim  djetetom gdje neminovno vremenom dolazi do podizanja i proživljavanja snažnih potisnutih emocija koje su do sada van svijesti utjecale na naše doživljavanje svijeta i sebe, i određivale naša ponašanja. 
Najčešća rečenica koja se čuje u procesnom radu je: Sekundu prije nego nego je ovo izašlo iz mene (emocija, impuls…) bio sam siguran/na da ja to nemam u sebi i da nikada to neću moći.

U procesu zacjeljenja ključna  su stanja namirenja, odnosno dobivanje onih iskustava podržanosti, odnosa povjerenja, sigurnosti, viđenosti, prihvaćenosti za čime naše nesvjesno čezne cijeli život i pri čemu dolazi do dubokog unutarnjeg pomaka koji klijenti obično opisuju kao promjenu u tijelu ili mozgu nakon čega osjećaju da su drugačiji tj. cjelovitiji i više svoji. U osnovi pri tome se događa namirenje primarnom potrebom za neophodnim stanjem ili odnosom koju sustav treba kako bi mogao nastaviti s razvojem i sazrijevanjem.Picture 11Terapija razvojne (odnosne) traume je posebno učinkovita kod emocionalnih problema i problematičnih partnerskih odnosa jer većina problema u emocionalnim odnosima nastaje kao posljedica loše „posloženih“ tzv. ljubavnih mapa koje naš emocionalni mozak formira kroz iskustva u prvim godinama kojih se ne sjećamo, iako  su nas upravo ona odredila.  Sagledavanje podsvjesnih funkcioniranja u odnosu i unutarnjih radnih modela oba  partnera omogućava potpuno novo sagledavanje  problematike, otpuštanje krivih obrazaca, dublje spoznavanje samog sebe i partnera te uspostavljanje bliskijeg i svjesnijeg odnosa sa sobom i ljudima oko sebe.

Cilj terapije

osobniTerapija razvojne traume ima za cilj proradu i integriranje traumatskih iskustava iz ranog perioda, ali i nastavak unutarnjih razvojnih procesa koji su prekinuti zbog nedostatka neophodnih preduvjeta u ranom periodu. Radi se o emocionalnom sazrijevanju, uspostavljanju sposobnosti regulacije afekta, izranjanju i afirmiranju autentične osobnosti, razvijanju samopoštovanja (samosvijesti) i ostvarenju kontakta s najdubljim dijelom sebe ispod razine ega, što je područje duhovnog rada ili transpersonalne psihologije. Obzirom da se konkretno radi o promjenama u funkcioniranju mozga, zbog sporije neuroplastičnosti u odraslom periodu ovi procesi traju i više godina i predstavljaju istinski i stvarni rad na sebi koji mijenja osobu i mogao bi se vidjeti i kao fizička promjena u umreženosti mozga.  Kroz  ovakav rad u biti ostvarujemo svoj potencijal tj. postajemo više svoji, cjeloviti, stvarni i autentični, odnosno onakvi kakvi smo trebali biti da nije bilo ranih povreda i da smo imali sve neophodne preduvjete razvoja  i  sazrijevanja.