.

Tomislav Kuljiš o sebi

Spoznaje o utjecaju iskustava sa skbnicima u periodu ranog razvoja djeteta na cjeloživotno funkcioniranje i zdravlja buduće osobe su danas u svijetu jedna od najnovijih paradigmi koja snagom činjenica počinje mijenjati mnoge sfere društva, pogotovo u roditeljstvu i psihoterapiji. Osobno sam te rasvjetljujuće i duboke uvide o formiranju osobnosti počeo dobivati kroz šestogodišnju edukaciju za terapeuta integrativne psihoterapije (program koji objedinjuje više psihoterapeutskih pravaca). Sjećam se da sam bio fasciniran spoznajama da gotovo sve što kao terapeuti radimo s odraslim osobama, u osnovi se svodi na „popravljanje“ propusta i pogrešaka roditelja (skrbnika), zbog kojih kao odrasle osobe imamo probleme raznih vrsta. Čak i onda kada je psihološka ili emocionalna povreda ili traumatsko iskustvo nastalo u odraslijem stadiju života, opet bismo morali sagledati rani razvoj i brzo bi postajalo vidljivo da to kasnije povrjeđujuće iskustvo ne bi bilo tako razorno da iskustva iz ranog perioda nisu učinila osobu podložnom imanju trajnih posljedica nakon novih povrjeđujućih iskustva kao što su emocionalni, bračni, poslovni problemi ili krize.

prije i sad

Svjedočeći kroz terapije posljedicama emocionalnih povreda iz ranog perioda kod odraslih osoba ostajao bih duboko pogođen pitanjem: Da li bi njihovi roditelji radili te stvari svom djetetu da su znali da će to imati tako razorne posljedice? Znam da sam već tada dobivao snažan impuls da približim roditeljima kako se njihova djeca duboko u sebi osjećaju i koje cjeloživotne posljedice i rezultate će dati određeni odnosi i metode odgoja, kakve i danas u svom neznanju roditelji primjenjuju na svojoj djeci.

Posebno me je osvijestila trogodišnja edukacija i trening za terapeuta u „Center for intetional living“ iz New York-a, koji je iz mene i mojih kolega izvlačio najdublja iskustva iz najranijeg perioda koja nas danas određuju, upravljaju našim ponašanjima, mijenjaju našu percepciju, a da obično niti nemamo svijest o tome. Slične spoznaje i uvide sam dobivao i na raznim drugim edukacijama po Europi što je sve više učvršćivalo moju namjeru da se profesionalno posvetim tom području.

ogranicenost

Ostao sa nezadovoljan onim što jedan dio dječje pedagogije i psihologije, pogotovo zastarjeli rigidno bihevioralni, govori i razočaran koliko je tu neviđenja i nerazumijevanja djeteta i njegovog doživljaja svijeta i njegovog doživljavanja roditelja te neprepoznavanja njegovih stvarnih potreba.

Smatram da je razumijevanje preduvjeta cjelovitog roditeljstva i cjelovitog ranog razvoja tijekom prvih godina djeteta nešto najvažnije i najdragocjenije što roditelj može dati svom djetetu kroz cijeli život. Problem je što ulazak u razumijevanje ranog razvoja neminovno otvara kod roditelje temu mene kao osobe, mojih iskustava kao djeteta, mog stupnja emocionalne, socijalne, psihološke zrelosti … ukratko traži da pogledam u sebe, što najveći dio ljudi nije još uvijek spreman. Stoga ove spoznaje ulaze u društvu puno sporije nego što su potrebne i njihov prodor će rasti, kako bude rasla razina svijesti društva.

samospoznaja

Drugo područje mog djelovanja je Osobni razvoj, odnosno rad na dovršavanju svog emocionalnog, psihološkog i socijalnog sazrijevanja kroz duboke psihoterapiju koja transformira našu srž, naš unutarnji emocionalni svijet, naše nesvjesne obrasce funkcioniranja … i konačno mijenja fiziologiju i uravnotežuje autonomni živčani sustav, što značajno unaprjeđuje opće zdravlje osobe. Ove rezultate mogu dati samo terapeutski pravci koje nazivamo tjelesno orijentiranim i koji imaju utjecaj na dublje dijelove mozga koji nose nesvjesni nutarnji emocionalni svijet i upravljaju našom fiziologijom. To zahtijeva rad s najdubljim impulsima i primarnim emocijama gdje je i korijen problematike koja se iskazuje na kognitivno bihevioralnom nivou. To podrazumijeva duboki procesni rad, kontakt s emocionalnim svijetom od kojeg naš ego (svjesni dio nas) nastoji bježati cijeli život i razvija nesvjesne obrambene mehanizme.

Naš znak je simbol mindfulness-a (pristalica sam toga da se neke riječi ne prevode) što je metafora za kapljicu koja nakon što duboku uroni nakon pada u vodu, biva izbačena visoko iznad vode. Naš rad podrazumijeva isto tako duboki ulaz u sebe i svoje najveće povrede i najpotiskivanije emocije, što rezultira emocionalnim, psihološkim i duhovnim sazrijevanjem. Naš rad potvrđuje poznatu sintagmu: ”Emotions are engine of maturation.”

mindfulness 1

Osobno mi je neprihvatljivo ostati na jednom fundusu znanja, ma kako bio trenutno učinkovit. Kontinuirano radim na integriranju novih spoznaja i usvajanju novih tehnika koje omogućavaju veću učinkovitost u radu s ljudskim problemima. Naš Centar će ostati uvijek otvoren za daljnje usavršavanje i unaprjeđivanje i nenavezan trajno za postojeće koncepte i propisane procedure i tehnike u radu s ljudima što bi ograničavalo daljnji napredak i evoluciju.
U razvoju programa Roditeljstvo i rani razvoj, Osobni razvoj te treninga za terapeute nastojim integrirati više različitih koncepata i pristupa. Osobno ih doživljavam kao jednu te istu temu, temu o čovjeku, samo predstavljenu na različite načine. Vjerujem da što više različitih pogleda uključimo u svoje viđenje neke teme, to imamo jasniju sliku. Ako duboko iskustveno poznajemo neko područje onda je lako usvojiti neko novo komplementarno znanje, koje ako bi se bez predznanja s pravom usvajalo godinama.
Za mene su rani razvoj djeteta i osobni razvoj kroz duboke psihoterapeutske pristupe jedna te ista tema. Pitanje je samo u kom trenutku na vremenskoj crti osobe promatramo temu razvoja osobnosti.

slon d

U zadnjih desetak godina je došlo do eksplozije novih spoznaja i avangardu u znanosti čini nova generacija znanstvenika koja raskida uokvirenosti i zatvorenosti pojedinih znanosti nego integrira i objedinjava suvremene spoznaje razvijajući cjeloviti pogled na čovjeka. Naš rad je dio tog novog vala.
Moja osobna misija, i nešto što mi ima dubokog smisla raditi i posvetiti se u potpunosti tome je upravo širenje ovih spoznaja i iznalaženje načina da budu razumljene i da dopru do što većeg broja ljudi, pogotovo roditelja i onih kojima je rad na sebi potreban te onih koji će sebe pronaći upravo u tom radu.

Kao terapeut i voditelj procesnih i iskustvenih radionica sam gotovo svakodnevno u prilici dobivati potvrdu ovih spoznaja i iskustveno još dublje upoznavati unutarnje povrijeđeno dijete u odraslim osobama i razvijati načine zacjeljivanja tih povreda.

Moja velika želja je da se ova znanja i spoznaje prošire u našem društvu, da svi roditelji koji to žele dobiju mogućnost biti još bolji, kako bi njihova djeca bila još bolje ”posložena” te da se kroz napredne programe (Osobni razvoj) koji se nastavljaju nakon ”Roditeljstvo i rani razvoj”, educiraju nove generacije stručnjaka za rani razvoj i terapeuta, koje mogu nastaviti sa širenjem ovog znanja i djelovanjem kroz prevenciju ili podršku.

podrška